NAJMANJE ŠTO PRIJEDORČANI MOGU URADITI ZA DOKTORA ESU JESTE DA BAREM ULICU PO NJEMU NAZOVU

Mnogi su prestali brojati godine otkad je od preživjelih prijedorskih Bošnjaka potekla plemenita inicijativa o odavanju počasti dr. Esadu Esi Sadikoviću, jednom od najvećih simbola nekadašnjeg Prijedora. No, Udruženje građana „Behar” iz Prijedora ne odustaje od nakane da se Skopska ulica preimenuje u ulicu Dr. Esada Sadikovića.

Vrhunski stručnjak

U toj maloj prijedorskoj ulici i danas se nalazi porodična kuća ovog nekada svjetski poznatog intelektualca, humaniste, člana međunarodne ekipe “Ljekari bez granica”, nosioca UN-ovog plavog pasoša, specijaliste za uho, grlo, nos, nadasve ljudine, koji je u svojoj duhovitosti bio toliko bezgraničan da je i u posljednjim trenucima života nasmijavao ljude.

Planetarno je već poznato, a rahmetli Vehid Gunić ostavio je zapisano u knjizi „Doktor Eso”, da su, kada su Doktora, 5. avgusta 1992., poveli iz logora Omarska, logoraši zaplakali, zahvalni na svemu što je činio za njih spašavajući im živote tako što im je rane zašivao vlasima kose, a on im dobacio: „Šta cmizdrite!? Je… se!” S grupom logoraša u noći sa 5. na 6. avgust likvidiran je nad jamom Hrastova glavica. Imao je 44 godine…

U maloj Skopskoj ulici u naselju Raškovac u Prijedoru, na samo 50-tak metara dijagonalno od kuće doktora Ese, vrišti bjelina njegovog nišana: Šehid Sadiković Hasiba Esad… nijemo svjedoči o zločinu Foto:D.Stojnić
U maloj Skopskoj ulici u naselju Raškovac u Prijedoru, na samo 50-tak metara dijagonalno od kuće doktora Ese, vrišti bjelina njegovog nišana: Šehid Sadiković Hasiba Esad… nijemo svjedoči o zločinu Foto:D.Stojnić
I danas u maloj Skopskoj ulici u naselju Raškovac u Prijedoru, na samo 50-tak metara dijagonalno od kuće dr. Ese, vrišti bjelina njegovog nišana. Šehid Sadiković Hasiba Esad… nijemo svjedoči o zločinu.

Šta onima koji žive u maloj Skopskoj ulici u naselju Raškovac u Prijedoru znači naziv Skopska? Ništa. A šta bi im značilo da im se ulica u kojoj se na stotinjak metara poredalo tek desetak kuća zove ulica Doktora Ese Sadikovića?
Mnogo toga – kažu nam prve komšije Sadikovića, bračni par Semira i Said Hadžalić.
Ograda im je zajednička, pa i teresa preko koje se često preskakalo. Zbog kafe, pite, kvrguše, ali ponajviše druženja. Semiru Hadžalić ljuti što Doktora spominju uglavnom kao barda šeretluka.

Smeta mi to. On je prije svega bio stručnjak, vrstan ljekar, humanista, pa tek onda neko ko je na svijet gledao kao na veliku šalu. Bio je osoben po lakoći življenja, druženja, neko s kim je bilo uvijek ugodno – svjedoči nam Semira Hadžalić.
Među prvima je potpisala online peticiju da dr. Eso Sadiković dobije svoju ulicu.

Zato što je prije svega bio čovjek. Zaslužio je – pojašnjava svoj potpis.
Njen suprug je Doktora upoznao daleke 1978., kada se vratio iz Libije. Priča da je Esin otac bio pukovnik, a majka kapetan. Umrla je od tuge za Esom.
A „svjetski čovjek“, kako Said Hadžalić malo-malo u sjećanjima priziva svog doktora, bio je više nego jednostavan. I praktičan.

Kad je stigao iz Sarajeva, priredili su mu prijem u Općini. Umjesto odijela, došao je u farmerkama i kožnoj jakni. Eto, takav je bio – kaže Said i od brojnih anegdota koje su obilježile ovu komšijsku slogu izdvaja onu u kojoj mu je Eso obećao da će ga poslati u Ameriku.
Ako treba, Hjuston

Imao sam problema s bubrezima. Kaže mi, šta se sekiraš, ako treba, Hjuston će te primiti – prisjeća se s osmijehom Said Hadžalić.
I Alida Kovačević, bliska rodica dr. Ese Sadikovića, i dalje se nada da će Doktor konačno dobiti svoju ulicu u Prijedoru.

To je najmanje što Prijedorčani mogu uraditi za njega. Možda može i neka nova neimenovana, ali u Skopskoj je njegova kuća, tu je živio, tu je i njegov mezar… – kazuje Kovačević.
Zanima je i kako su Esina djeca. Ali samo u tom kontekstu.
I nikako drugačije, jer Eso nije živ i on ne može braniti svoju familiju. Nikoga ne treba interesirati njihov odnos prema ocu. Smatram da imam pravo da to kažem. Lično bih voljela da vidim Batu (sina), jer kažu da je isti Eso. Da vidim Esu kako danas izgleda – tužno govori Alida Kovačević, ne želeći otvarati poglavlje o tome gdje su danas sin i kćerka dr. Esada Sadikovića.
Prema onome što je odranije poznato, Zorica, bivša supruga dr. Ese Sadikovića, nakon svega, udala za njegovog radnog kolegu koji je u međuvremenu umro. Djeci dr. Ese Almi i Enisu tokom rata promijenjena su imena u Veronika i Filip. Kako saznajemo, Veronika i Filip uzeli su djevojačko prezime majke – Gagović. Danas žive u Americi.
Odluku donosi 11-člana Komisija

Milenko Radivojac, predsjednik Komisije za imenovanje neimenovanih ulica i trgova grada Prijedora, dao je kratku izjavu u vezi s inicijativom Udruženja „Behar“, navodeći tek da će svi zahtjevi biti razmatrani.
Pred Komisijom je veliki posao, prvo imenovanje 50 neimenovanih i 40 duplih ulica. Nakon tog ćemo razmatrati i zahtjeve za preimenovanje ulica. Uglavnom, sve i jedan zahtjev koji je stigao na adresu Komisije, koja broji 11 članova, bit će detaljno razmotren – kazao je Radivojac.
Kćerka ljekar, sin ekonomista
Esinu djecu volim i danas isto kao i onda kad su mi bila u komšiluku. Moja kćerka Medisa, koja živi u Engleskoj, često kontaktira s Esinom kćerkom. Kažu da je vrstan ljekar, valjda je na svog oca, a sin mu radi u banci. Ekonomista. Oboje su uspješni. Vidjela sam ih prije dvije godine kad su bili ovdje. Pozdravili su nas, pričali smo, ali oca nisu spominjali, a ni mi nismo insistirali. Teško je to… – kaže Semira Hadžalić.

bosniaks.info